|
Hrvatski P.E.N. centar u suradnji s Knjižnicom Marije Jurić Zagorke, Veleposlanstvom Slovačke Republike te Edicijama Božičević u povodu posjeta delegacije Slovačkog P.E.N.-a organizira susret sa slovačkim književnicima:
Milan Augustín, Lubomír Belák, Gustáv Murín i Vladimír Skalský
te predstavljanje hrvatskog prijevoda knjige Gustáva Murína ''Kako je malen ovaj svijet''
u petak, 18. studenog 2011., u 18 sati,
u Knjižnici Marije Jurić Zagorke, Krvavi most 2, Zagreb
Sudjeluju:
Sibila Petlevski
Sanja Janušić
i Gustáv Murín
Gustáv Murín proputovao je pedesetak zemalja od Japana i Nepala preko Kuvajta i Iraka do Sjedinjenih Država i Meksika. Mnoga od tih putovanja rezultirala su nizom kraćih priloga s raznih mjesta diljem globusa, izbor kojih u prijevodu na hrvatski donosi zbirka "Kako je malen ovaj svijet". Većina njih objavljena je na raznim jezicima u mnogim zemljama, a neke se pojavljuju premijerno (Daleko je do Zagreba, Truplo u Moskvi...). Knjiga sadržava i dvije zaokružene cjeline. Jedna opisuje i uspoređuje nekadašnji Sovjetski Savez i današnju Rusiju, druga je posvećena Sjedinjenim Američkim Državama koje je autor posjetio nekoliko puta, kao znanstvenik i kao književnik na kreativnom boravku.
Putopisi funkcioniraju kao samostalni tekstovi, no tek u cjelini dobivaju dodatni smisao kojim su svi više ili manje primjetno prožeti. Prožeti su temeljnom autorovom dvojbom o smislu putovanja, koja se zasigurno barem jednom javila u svakog putnog sladokusca. Zašto nakon svih razočaranja, nakon svih neugodnosti, lutanja, gladi, žeđi, vrućine, putnih bolesti...kad se jedva dočepamo doma i ljubimo kućni prag, zašto nam za vrlo kratko vrijeme srce ponovo zatitra pri spomenu novoga putovanja? Murín nudi odgovor, ali ga ne nameće, prepuštajući svakom od nas da sam sebe upita zašto je putovanje vrijedno svih tih žrtava.
Svatko tko je ikada putovao, zasigurno će se prepoznati u mnogim Murínovim pričama... |
|
S francuskog prevela Dubravka Celebrini
Roman je nagrađen dvjema nagradama
Deutscher Krimipreis 2004 i Grand Prix Littéraire des Lectrices 2002
U jednoj pariškoj zgradi na vratima nekoliko stanova pojavile su se unatraške napisane četvorke. Uznemirena stanarka odlazi na policiju, no policija je smiruje misleći da je to tek bezazleni grafit. Jednoga dana pronađeno je mrtvo tijelo u zgradi u kojoj su također osvanule zagonetne četvorke, a u jednom malom naselju čovjek koji je oživio zanat 'izvikivanja' poruka na javnom mjestu, počinje dobivati i izvikivati sve čudnije, kriptirane poruke koje najavljuju kugu – prastaru pošast koja će ponovo snaći pariške stanovnike... Policijski inspektor Adamsberg sluti povezanost između ubojice, četvorke na vratima i kriptiranih poruka te kreće u lov na širitelja kuge, dok Parižane zahvaća panika zbog straha od zaboravljene smrtonosne bolesti...
|
|
Više...
|
|
Sa španjolskog prevela Ana Pranjković
Glavni lik romana Scipion Aníbal Brener, propali znanstvenik, ljubitelj Antike, alkoholičar, frustriran je svojim životom jer osjeća da živi u sjeni svog oca poznatog povjesničara. Niti nakon očeve smrti, Aníbal se ne oslobađa očeve sjene. Otac mu oporučno postavlja uvjet da napiše knjigu o suvremenoj povijesti da bi dobio nasljedstvo. Tek će tada moći uživati u očevom bogatom nasljedstvu. Pomalo lud i paranoičan, Aníbal zahtjev doživljava kao posljednji stisak očeve ruke... No, očev odvjetnik nudi mu rješenje, naizgled jednostavno, ali ipak prepuno izazova...
|
|
Više...
|
|
S ruskog preveo Žarko Milenić
Roman Mitničar nas vodi kroz društvena razdoblja Rusije, od Staljinovog doba, preko 60-tih godina, sa zadrškom na glasnosti i slobodnim izborima, sve do današnjih dana. Političke okolnosti i stresovi posljednjih desetljeća duhovito su prikazani u životnoj pripovijesti glavnog lika Mostovoja. Mostovoj, u prijevodu mitničar, vješt je sovjetski karijerist, koji se dobro snalazi u različitim društvenim prilikama prilagođujući im čak i svoje prezime.Borac je protiv birokracije, ali se uspješno služi njezinim vlastitim sredstvima. Nastoji postati ono čemu se neprestano ruga... Uvijek pomalo iznad društva, ali prečesto na udaru sviju i odasvud...
Izbor iz pripovijesti pod naslovom Očeve ratne pripovijesti donose zanimljivu životnu priču autorovog oca. Oca, vojnog pilota koji je kraj svoje službe dočekao na Dalekom istoku, nakon povratka iz vojne službe zatječe Drugi svjetski rat. Nakon kratkog rada u brodogradilištu u Nikolajevu, otac će otići na front, ali ne kao pilot nego kao pješadinac...
Pripovijesti su zanimljivi prikazi prilika i života ljudi u Rusiji u razdoblju velikih promjena koje, zahvaljujući Nečiporenkovom spisateljskom senzibiltetu i umijeću, postaju čitateljima bliske i poznate, kao da su ih proživjeli zajedno s Nečiporenkovim likovima.
|
|
Više...
|
Luka Kordić konačno se predstavlja i starim i novim čitateljima svojim (ukoričenim) prvijencem Posljednja krčma u centru
Glavni lik u knjizi je bezimeni mladić, koji je kao tinejdžer svakodnevno visio u naslovnoj birtiji i koji se jednog dana ponovno odluči u nju vratiti, ali ovaj put iz drugih razloga... Malog su učili da se u birtiji ništa ne može naučiti, a dijelom su bili u pravu – u birtiji se ne može naučiti dovoljno ako ne znaš kako gledati na stvari. Njemu je, pak, postalo jasno da za malog kvartaša ne postoji druga obrazovna ustanova, otkako su sve ostale otišle k vragu. Ipak, u birtiju treba ući oprezno, s ciljem, planom i taktikom, inače se završi kao još jedna olupina na šanku – posljednjoj liniji obmane.
Mali će potražiti jedinog čovjeka za kojeg je bio siguran da je iz birtije izvukao znanje za kojim on traga, a stari majstor, Čiča ga zovu, provući će ga kroz nemilo, nedrago i samostansku knjižnicu na putu do epske pobjede.
Na svojem putu Mali će se uhvatiti u koštac s metodičnim zavodnicima, ravnodušnim pjesnicima, zelenom čarobnicom, suvišnim herojima ulice, previsokom cijenom pekarskih proizvoda i demonskim malograđanima, pa ustanoviti koliku bradu ima pravi Hrvat, koja su nadnaravna svojstva plastičnog Isusa, da je istina jedna uistinu relativna stvar, da se s domovnicom ne može obrisat' rit i, na koncu konca, ponudit će preuređenje šanka u – prvu liniju obrane.
|
|
Više...
|
|
S ruskog preveo Fikret Cacan
U noći s petog na šesti studeni 2010. godine novinara i autora romana Rusija u banani Olega Kašina zvjerski su pretukli nepoznati napadači u dvorištu njegove kuće. Dva mjeseca prije tog slučaja, koji je uznemirio cijelu zemlju, Oleg je poslao u redakciju svoj roman Rusija u banani (orig. Roissja vperde). Roman se temelji na fantastičnom slučaju – eksperimentu ubrzavanja rasta živih bića, koji izaziva pomutnju u mesnoj industriji, ali i u državnim službama. Ubrzo se počinje raditi na stvaranju super ljudi, što dovodi do zločina i tajanstvenih smrti... Kada pročita roman, čitatelj će se dosjetiti tko bi mogao stajati iza napada na Olega Kašina.
|
|
Više...
|
|
„Kordina šaka“ je trash roman mladog osječkog autora Leontina Čape Milenića koji na satiričan način govori o svijetu danas, o rasnim, nacionalnim i vojnim sukobima, o kriminalu i alkoholizmu. Glavni je lik svojevrsni antijunak koji ne mari za pravila pristojnog ponašanja, ima problema s alkoholom, sa shvaćanjem načina rješavanja problema u svijetu i s agresijom. Protkano parodijom i crnim humorom, djelo je u svojim opisima inspirirano epovima, bajkama, hororom i glazbom. Dio je likova zasnovan na stvarnim osobama (poput Mao Zedonga, Georgea Busha, Rasputina, Hirohita, Slobodana Miloševića, Fidela Castra i dr.) ili djelima (utjecaj Edgara Allana Poea ili Dantea pri opisu Pakla i dr.). Iako ponekad šokantno u svojim opisima sukoba, koji se dobrim dijelom romana odnose na međurasne sukobe, djelo u konačnici uspostavlja ravnotežu u shvaćanju rasne i nacionalne jednakosti, na ironičan način izmjenjujući uloge crne i bijele rase, pokazujući kako boja kože sama po sebi ne igra nikakvu ulogu, kako se ispod svega krije ipak samo – čovjek.
|
|
Više...
|
|
S ruskog preveo Fikret Cacan
Ruski party, najprodavaniji suvremeni ruski roman koji je 2006. godine za samo devet mjeseci prodan u petsto tisuća primjeraka.
"Naraštaju 1970.-76. godine, koji je toliko puno obećavao i bio tako perspektivan. Čiji je start bio blistav, a život tako prokockan bez dara. Neka počivaju u miru naši snovi o sretnoj budućnosti, gdje je sve trebalo biti drukčije... R.I.P." Ruski party
Junak romana je Miša, komercijalni direktor moskovskog predstavništva francuske tvrtke koja prodaje konzervirani grah. Miša živi ispraznim životom motajući se po bezbrojnim moskovskim klubovima i mondenim javnim mjestima i zgražava se nad činjenicom da većina ljudi živi glupim i razvratnim životom, nešto glupljim i razvratnijim od njegovog. I to mu daje pravo da ih prosuđuje i da se pita zašto bezbrojni mladići i djevojke solidne naobrazbe, znajući kuda to vodi, ipak radije postaju „uredski planktoni“ odričući se samosvojnosti. Njegova je generacija dobila priliku da nešto promijeni u društvu, no izgubila se u materijalizmu. U tom korporativnom ludilu i lažnoj ushićenosti Miša pokušava sačuvati ljudskost.
|
|
Više...
|
|
S engleskog preveo Nebojša Buđanovac
Odlično osmišljen zaplet i pripovjedačka britkost... Roman je uznemirujuća mješavina detekcije i refleksije.
Publishers Weekly
Godine 1939. nacistička Njemačka okupirala je Poljsku. Predstojnica jednog katoličkog samostana u Krakovu, časna sestra Kazimierza, uz stigme ima i sposobnost predviđanja budućnosti, a zbog svojih nadnaravnih sposobnosti duboko je predana redovničkom pozivu i samostanskom životu koji živi uz moto Lumen Christi, Adiuva Nos! - Svjetlosti Kristova, pomozi nam! Prema nalogu pape, u krakovskom samostanu boravi svećenik, otac Malecki, kako bi istražio njezine nadnaravne sposobnosti. No predstojnica Kazimierza je ubijena. Mladi njemački satnik Martin Bora započinje istragu o ubojstvu, zajedno s ocem Maleckim. Dok dvojica netipičnih istražitelja slijede malobrojne tragove, nacisti sve okrutnije postupaju s Poljacima i Židovima. Iako zatečen nasiljem i okrutnošću te ideološkom zadojenošću svojih sunarodnjaka, satnik Bora ne može ignorirati svoju prusku narav i duboko usađen osjećaj dužnosti, stoga i dalje, iako sve više u sukobu sa samim sobom, ostaje vjeran nacističkom režimu. Nakon opsežne detektivske istrage, otac Malecki i satnik Bora blizu su otkrivanja istine o smrti redovnice...
|
|
Više...
|
|
|
S francuskog prevela Dubravka Celebrini
Samo se neki romani istaknu, a ovo je jedan od takvih romana. Bonnot će vas natjerati da se tresete od straha.
La Provence
Na obali Marseillea nalazi se prapovijesna podvodna spilja čiji su zidovi oslikani drevnim crtežima. Jedan od crteža prikazuje ruku s tri prsta i već dugi niz godina arheolozima je velika nepoznanica. Predstavlja li crtež neki mistični simbol za prizivanje duhova? Ili lovačku oznaku? Ili je tek, kako su mnogi vjerovali, dokaz i prikaz ritualne amputacije, uobičajene za šamanske zajednice?
Serijski ubojica vjeruje u posljednju teoriju te svojim žrtvama odstranjuje dijelove tijela, a kao svoj 'potpis' na mjestu zločina ostavlja spiljski crtež troprste ruke.
Slučaj čudovišnog serijskog ubojice nedokučiva identiteta preuzima Michel de Palma iz marseilleskog Odjela za umorstva, koji do sada još nikada nije izgubio slučaj, a to ni ne namjerava.
|
|
Više...
|
|
Četiri dače u blizini oronulog kolhoza. Skupina ljudi, jedan glasovir i jedan plinski štednjak na brežuljku usred šume opasane močvarama i jezerima. Jan Riba otišao je iz svojeg svijet i našao se ovdje. Zaključao je ured u Berlinu, sjeo na vlak za Moskvu i pošao prijatelju Viktoru, koji mu želi pokazati rusko ljeto. Zajedno su došli u Šipino, smjestili se na slamarice i uklopili se u živote drugih. Tu su Vasilij, hiroviti istraživač, lijep poput kakve žene; ćelavi Pavel i mršava Ana. Tolik s glasovirom. Darja, koja u svome jadu šiva haljine i tajanstvena Ljilja koja poput lahornog duha ulazi i izlazi iz drvenih kućica i sanjari o Moskvi. A čitav Šipino čeka na Mašu, čija sudbina izgleda nerazdvojno povezana s tim mjestom i njegovim izumiranjem.
Šipino je roman o potrazi za dragocjenim vremenom u kojem možemo iznova udahnuti život punim plućima u vrijeme u kojem nas tempo života ostavlja bez daha.
Privlačnost koja se rađa i raste zajedno s radnjom, toliko je snažna da roman ne može ostati neprimjećen.
Sigrid Löffler, Deutsche Welle
|
|
Više...
|
|
 Joyce kakvog smo poznavali
Sjećanja na Joycea
Sjećanja Joyceovih prijatelja i suvremenika upoznaju čitatelje s dijelom Joyceove osobnosti koja je široj javnosti dosad bila nepoznata, rušeći tako predrasude o Joyceu, jednom od najvažnijih svjetskih književnika, kao povučenoj, ozbiljnoj osobi zatvorenoj u svoj stvaralački svijet. Čitatelje će zasigurno iznenaditi novi Joyce, otvoren, šaljiv, sportski tip, kojeg ni svjetska slava nije promijenila...
Sabrana sjećanja Williama G. Fallona, Eugena Sheehyja, Padarica Columa, Arthura Powera i Seana Lestera na Joycea kao školskog prijatelja, kolegu ili pak sugrađanina uistinu su vrijedne crtice iz života. Ponirući u njihova sjećanja, pisac remek-djela Uliks postaje nam blizak, baš poput školskog prijatelja, kolege ili susjeda.
|
|
Više...
|
|
Jedan dan u moskovskom životu mladoga arhitekta Sanje, dan u kojemu se sve prelama: i poslovna karijera i prijateljstvo, neočekivana velika ljubav... a na kraju i odnos prema glavnom gradu u kojemu se on, kritični provincijalac, pokušava probiti.Duhovitim stilom, koji odražava živahnost ruske metropole, poznati pisac i slavni kazališni redatelj Jevgenij Griškovec opisuje dramatičnu zaljubljenost koja obuzima mladića u razdoblju kada ima poslovnih problema, ali i privatnih s prijateljem iz mladosti Maksom. Pozadinu priče čini grad u kojemu ćete naći "tisuću fanatika bilo čega na svijetu". A žena oko koje se sve vrti obećava svojom pojavom da život ima smisla, da može biti i nešto ljepše od najtajnijih snova. Samo, zašto taksiji potrošenih guma tako jure zaleđenom Moskvom... i zašto ih cijeli dan prati Mercedes zatamnjenih stakala...
Jevgenij Valerjevič Griškovec (Kemerovo, Rusija, 1967.), popularni ruski prozaist, dramatičar, kazališni redatelj i glazbenik, u Rusiji znan kao Čovjek orkestar. Završio je gimnaziju i Filološki fakultet u Kemerovu. Poznat je postao postavljanjem svojih duhovitih drama u kazalištu: "Kako sam pojeo psa" (1998.), "Istodobno" (1999.), "Titanic" (2007.) i dr., u čijim postavama se pojavljuje kao glumac, redatelj i producent. Objavio je romane "Košulja" (2004.) i "Asfalt" (2008.), pripovijest "Rijeke" (2005.), zbirke priča "Daščica" (2006.) i "Moji tragovi" (2007.), dnevnike "Godina života" (2008.) i "Produženje života" (2009.) i putopis iz SAD "A...a" (2010.). Prevođen je na mnoge svjetske jezike, a dobitnik je i više književnih nagrada. Glumio je zapažene uloge u nizu ruskih filmova i snimio više glazbenih albuma s grupom "Bigudi". Od 1998. živi u Kalinjingradu, putujući Rusijom i Europom sa svojim teatrom "Loža". |
S ruskog preveo Žarko Milenić
Vjačeslav Glebovič Kuprijanov rođen je 1939. g. u Novosibirsku, gdje je završio Fakultet stranih jezika, diplomiravši na prijevodima Reinera Marije Rilkea. Radio je u izdavačkom poduzeću "Hudožestvennaja literatura". Prevodio je poeziju s njemačkog, engleskog, francuskog i španjolskog, a također i armenske, latvijske, litavske i estonske pjesnike. Živi u Moskvi. Od 1961. godine objavljuje svoju poeziju, a od 1970. godine prozu (priče, eseje, kritike i romane). Jedan je od vrlo rijetkih ruskih pjesnika toga doba koji pišu slobodnim stihom. Prve zbirke, objavljene početkom osamdesetih, dobile su izvanredne kritike.
Vjačeslav Kuprijanov najprevođeniji je suvremeni ruski pjesnik, knjige su mu prevedene u Njemačkoj, Engleskoj, Nizozemskoj, Bugarskoj, Poljskoj, Šri Lanki i drugim zemljama.
Dobitnik je brojnih nagrada u Rusiji i inozemstvu, a od 2002. godine djeluje kao član redakcijskog kolegija poetske biblioteke "Iz stoljeća u stoljeće – Slavenska poezija XX – XXI stoljeća", sudjelujući na antologijama makedonske, srpske, hrvatske i bjeloruske poezije.
Bibliografija:
Od prvog lica, pjesme, Sovremennik, 1981.
Život ide, pjesme, Sovetskij pisatel', 1982.
Domaće zadaće, pjesme, Molodaja gvardija, 1986.
Eho, pjesme, Sovremennik, 1988.
Stihi, pjesme, Zerkalo, 1994.
Empedoklova cipela, roman, Alkion, Njemačka, 1999.
Šare na bambusovoj prostirci, proza, Alkion, Njemačka, 2001.
Dogovorite se, pjesme, 2002.
Bolja vremena, pjesme i prijevodi, Molodaja gvardija, 2003.
Riječ prevoditelja Žarka Milenića o knjizi Empedokolova cipela
Odjeci romana Empedoklova cipela Vjačeslava Kuprijanova:
“Empedoklova cipela" je roman s mnogo registara. Čak i sam naslov ocrtava obzorje scene na kojoj se na više razina odigrava - teško se uzdržati, a ne reći - postmoderna predstava. I ovo je definitivno predstava, ali globalna predstava (spectaculum mundi), univerzalna zabava i s ozbiljnim odstupanjima i preciznim analizama.
Iz pogovora njemačkog izdanja, Rudolf Stirn, nakladnik
Roman Vjačeslava Kuprijanova smiješan je, ironičan, ali ne i zloban. On predstavlja sažetu povijest novije književnosti.
Akademik J. Roždestvenskij (1926.-1999.)
U svom romanu na književnu temu u "neozbiljnoj", ironičnoj formi, kapriciozno se igrajući sa simbolima kulture i stvarnosti, Kuprijanov je uspio shvatiti i opisati nešto vrlo ozbiljno i od opće važnosti - tip antikulturnog postojanja unutar kulture.
Valerij Lipnevič
 Vjačeslav Glebovič Kuprijanov rođen je 1939. g. u Novosibirsku, gdje je završio Fakultet stranih jezika, diplomiravši na prijevodima Reinera Marije Rilkea. Radio je u izdavačkom poduzeću "Hudožestvennaja literatura". Prevodio je poeziju s njemačkog, engleskog, francuskog i španjolskog, a također i armenske, latvijske, litavske i estonske pjesnike. Živi u Moskvi. Od 1961. godine objavljuje svoju poeziju, a od 1970. godine prozu (priče, eseje, kritike i romane). Jedan je od vrlo rijetkih ruskih pjesnika toga doba koji pišu slobodnim stihom. Prve zbirke, objavljene početkom osamdesetih, dobile su izvanredne kritike. Vjačeslav Kuprijanov najprevođeniji je suvremeni ruski pjesnik, knjige su mu prevedene u Njemačkoj, Engleskoj, Nizozemskoj, Bugarskoj, Poljskoj, Šri Lanki i drugim zemljama.Dobitnik je brojnih nagrada u Rusiji i inozemstvu, a od 2002. godine djeluje kao član redakcijskog kolegija poetske biblioteke "Iz stoljeća u stoljeće – Slavenska poezija XX – XXI stoljeća", sudjelujući na antologijama makedonske, srpske, hrvatske i bjeloruske poezije.
|
|
Više...
|
|
U nakladi Edicija Božičević izašla je iz tiska prva knjiga pjesama Fikreta Cacana "Ljiljan u trnju". Poznati prevodilac ruske i ukrajinske književnosti (posebice poezije: Puškin, Mandeljštam, Ahmatova, Zabolocki, Pasternak, Brodski) u posljednjih nekoliko godina objavljivao je pjesme u časopisima, nastupao na festivalima (Festival slavenske poezije u Tveru, Rusija, Croatica rediviva, Selca na Braču, Ljubičini dani u Samoboru, Sesvetski pjesnički maraton) te u zagrebačkim klubovima. Kritika je već istaknula kako je riječ o "nesvakidašnjem poetskom konceptu obnove vezane forme" (iz pogovora Z. Mrkonjića) i to u ujevićevskoj i Goranovoj tradiciji te da je na djelu "estetiziranje neestetskoga i rugobnoga, odnosno, bodlerovsko rimovanje tradicijom posvećenih ljepotnih pjesničkih oblika i nesklapne stvarnosti" (D. Šalat).Knjigu "Ljiljan u trnju" čini kronološki izbor pjesama iz 30-godišnjega stvaranja, u kojemu se ocrtava 'pikarsko upadanje lirskoga "Ja" iz nevolje u nevolju' i "topografija jednog iskustva okrenutog literaturi" (M. Đurđević). Završni ciklus "Posljednja ljubav" je nadahnuti lirski dnevnik 'uznemirenog intelektualca' u kojemu se s dramatskom napetosti redaju raznoliki fenomeni ljubavi kao "meka svila obnovljene doživljajnosti" (S. Begović).Prizori ove poezije odvijaju se u raznim gradovima, na otocima i po zagrebačkim kvartovima, dok i same pjesme imaju vizualnu dimenziju, s nekoliko primjera grafičke poezije. Aktualni društveni srazovi i intimni lomovi, od djetinjstva do zrele dobi, nalaze jednako snažnog odjeka u "finom lirskom predivu" s kojim "Cacan dostiže začudne visine istinske poezije" (R. Jarak).Neobično uzak i dugačak format knjige, u kojemu sve pjesme zapremaju po jednu stranicu, poslužit će izdavaču kao model za novu biblioteku svjetske i hrvatske poezije, koja se pokreće ovom knjigom.
|
|
Više...
|
|
|
